Šećer, slatkiši i deca – Kako NE navići dete na slatko

Želja svakog od nas je da ima zdravo i srećno dete. Učenje deteta osnovama pravilne ishrane je jedan od načina da se obezbediti njegovo dobro zdravlje. Na tom putu postojaće mnogo prepreka koje će se nekada lakše a nekada teže prevazići. Jedna od tih prepreka su i slatkiši. Kako sprečiti da se deca naviknu na slatkiše? Da li je to uopšte moguće? Kako kontrolisati dečiji unos slatkiša? Evo saveta nutricioniste:

Koja količina šećera je prihvatljiva?

Preporuka stručnjaka je da deca između 2 i 18 godina ne treba da unose veću količinu dodatog šećera od 24g ili 6 kašičica dnevno.

Deca do druge godine ne bi trebalo uopšte da ga unose.

 

Ishrana sa mnogo dodatog šećera u detinjstvu, dovodi do razvoja gojaznosti, povišenog nivoa glukoze u krvi a kasnije u životu i do dijabetesa i povišenog rizika od srčanih oboljenja.

 

Koristite matematiku

Čitajte sastav proizvoda te imajte na umu da je jedna kašičica oko 4g šećera. Najgori izbor su višestruko prerađeni proizvodi zbog visoke koncentracije dodatog šećera. Imajte u vidu da se dodati šećer neretko skriva iza različitih imena.

 

Takozvani „slatki sinonimi“ (skriveni šećeri) prave veliku štetu organizmu ako se uzimaju nekontrolisano, a nalaze se u mesnim, mlečnim, pekarskim i konditorskim proizvodima:

  • Kukuruzni sirup
  • Dekstroza
  • Koncentrovani voćni sok
  • Agave sirup
  • Demerera šećer
  • Žuti šećer
  • Fruktoza
  • Galaktoza
  • Glukoza
  • Maltodekstrin
  • Manitol
  • Sorbitol
  • Pirinčani slad
  • Ječmeni slad

Budite svesni činjenice da inače zdravi industrijski proizvodi poput muslija ili kornfleksa često imaju značajno više dodatog šećera od onoga što mislimo. Preporučena porcija muslija (30g) može imati i do 10g šećera (2 ½ kašičice).

 

Početkom detetovog socijalnog života, neminovno se susrećemo sa sumnjama i nedoumicama vezanim za dečije konzumiranje slatkiša. Nerazumno strog pristup može biti kontraproduktivan i dovesti do toga da dete krišom preteruje sa slatkišima.

 

Predlozi koji pomažu u razumnoj kontroli dečijeg unosa slatkiša:

  • Naučite decu da jedu svu hranu. Već smo spominjali da mala deca treba da probaju i deset puta novu namirnicu dok ne prihvate novi ukus. Kada su starija deca u pitanju, treba ih naučiti da hrana nije živo biće da se voli, nego potrebna energija za dobro zdravlje.
  • Kuhinju obezbedite namirnicama koje želite da vaše dete jede.
  • Za užinu uvek nudite voće ili povrće.
  • Kada je dete žedno, ponudite mu samo vodu. Sokovi su puni dodatog šećera i praznih kalorija.
  • Umesto kupovnih slatkiša pravite domaće. Postoje namirnice i začini koji mogu da zamene šećer i obezbede sladak ukus koji je ujedno i prirodniji. U najmanju ruku možete da umanjite količinu dodatog šećera.
  • Napravite razliku između slatkiša i zdrave užine slatkastog ukusa. Slatkiši su obično prazne kalorije koje samo “traže još”, dok domaći kolači mogu biti zdrava jela sa punovrednim hranljivim materijama. Ovsene pahuljice, suvo i orašasto voće, mlečni proizvodi, sveže voće, jaja, kakao, kao i još mnoge druge namirnice mogu da proizvedu “zdrav slatkiš”.
  • Držite pod kontrolom ono što vaše dete jede i pije kod kuće. Kada je na proslavi ili u poseti kod drugara ili familije, pustite ga da samo odredi kada mu je dosta .
  • Slatkiši se u potpunosti mogu zaobići u ishrani i zato o njima ne treba raspravljati svakog dana i time im pridavati na značaju. Što se strože zabranjuju, biće veća želja za njima.
  • Ne zaboravite da budete dobar primer svome detetu. Od vašeg pristupa slatkišima zavisiće i detetov odnos prema ovom “nezdravom užitku”.

Izvor: NajboljaMamaNaSvetu