Ispovest jedne mame: Dojim petogodišnjaka i prestaću kada on to bude hteo

Dojenje već odrasle dece uvek izaziva brojne polemike među roditeljima i lekarima

Lora Smit iz Mičigena ima 25 godina i ne odustaje od dojenja petogodišnjeg Džoela i dvogodišnjeg Beneta tri puta dnevno, a osim njenog mleka, dečaci jedu i čvrstu hranu. Lora kaže da deca nikada nisu imala grip i da od rođenja nisu pila lekove, zahvaljujući hranljivim sastojcima iz mleka.

 
Uprkos tome što je zbog te odluke kritikuju i nepoznati ljudi i prijatelji, ona je čvrsto rešena da doji dečake dok ne napune osam godina.
 
— Prednosti za imunitet su ogromne. Džoel i Benet nikada nisu imali grip, upalu uva i nisu im trebali lekovi. Ljudi ne shvataju koliko vitamina i hranljivih materija ima u majčinom mleku. Mislim da ću fizički moći da ih dojim do osme godine, a ako ni tada ne budu hteli da prestanu neću im reći ne. Neću se jednog dana probuditi i pomisliti – ovo mi se gadi, kad budu bili spremni to će biti to — kaže Lora.
 
Ona priznaje da su joj lekari savetovali da prestane kada je mali Džoel napunio šest meseci.
 
 
— Moja majka je dojila mene i mojih četvoro braće i sestara do naše četvrte i pete godine. Tako da je produženo dojenje prisutno u mojoj porodici. Počela sam da mu dajem malo pirea od slatkog krompira sa strane, ali je nastavio da sisa šest puta dnevno. Nisam imala problem s količinom mleka pa sam znala da ću moći da prebacim godinu dana. Kada je imao osam meseci uvela sam mu neku čvrstu hranu poput avokada, jabuka i kruški između podoja. Pre nego što sam i shvatila, napunio je godinu dana — otkriva Lora.
 
Kada se rodio Benet, bilo joj je teško da odbije Džoela, iako su prijatelji počeli da je osuđuju.
 
— Imala sam nekoliko prijatelja koji nisu mislili da je normalno što i dalje dojim Džoela. Drugi su pitali zar ne mislim da je preveliki za to i kada ću početi da mu dajem pravu hranu. Imala sam neprijatan osećaj da se nisu slagali s tim, ali su se plašili da mi kažu. Srećom, moj suprug i porodica su mi davali veliku podršku — zaključuje ona.
 
Autor: Ivana Stojanov
Izvor: Nova.rs